Još uvijek ne postoji djelo koje bi temeljito i sveobuhvatno ukazalo na značaj Vlačića.
Ove misli koje u nastavku citiramo oslikavaju samo dio njegove veličine:
«…jedan od najučenijih teoloških znanstvenika augsburške vjeroispovijesti»(Pierre Bayle, 1696.)
«On je bio vrlo obrazovan ne samo u teološkim studijima nego i u grčkom i hebrejskom jeziku, te na književnom polju» (Girolamo Gravisi, oko 1750.)
«…bio je obdaren velikim talentom, osobito za znanstvenu kritiku, širokih pogleda i dubokog znanja …» (Pietro Stancovich, 1829.)
«Ima slučajeva, kad je potrebno malo, pa da to malo odluči, hoće li brod potonuti ili će ostati na vodi. U takvim položajima društva velika je stvar imati čovjeka takve čvrstine, odlučnosti, pa i bezobzirnosti, kakav je bio Vlačić.» (August Twesten, 1844.)
«Čovjek odlučne hrabrosti i nepobjedive snage, volje, bogatog znanja i oštroumnosti koja je rijetka, obuhvatnog pogleda i poduzetnog duha». (Wilhelm Preger, 1878. )
«Izostavimo li teološku stranu, mnoga razmišljanja i sudovi Flaciusovi ostaju ispravni, istiniti, na mjestu, i iz oba citirana pisma proizlazi tako duboko uvjerenje kojim njegova riječ, iako često nasilna, izaziva poštovanje. (Tomaso Luciani, 1869.)
«…ustvrditi kako je naš Flacius nakon Luthera bio najaktivniji i najcjelovitiji predstavnik njemačke crkve u doba reformacije, o čemu opširno govore njegovo djelovanje i spisi; tako da je s pravom i od strane katolika kao i protestanata nazvan Ahilejem čistog luteranstva, kojemu je izvojevao konačnu pobjedu.» (Ermanno Nacinovich, 1886.)
«Ime Vlačića Ilirika znači cijeli jedan program».(Pontien Polman, 1931.)
«Iza oba ova čovjeka (Vlačića i Melanchtona) koji stoje od 1548. neprijateljski jedan prema drugome, stoje obje velike sile Luther i Erazmo, misaono zbivanje XVI. stoljeća – to su njihovi sudari.» (Hans Kropatschek, 1943.)
«(…) koji je sam sebi dao nadimak Ilirik i s tim imenom ušao u kulturnu povijest čovječanstva kao jedan od najplodnijih, najdubljih i najsamostalnijih pisaca svog doba, postao vodeći teolog Protestantske crkve, vodeći crkveni političar, najveći historijski istraživač XVI. vijeka, mislilac i filozof i sistematski naučan radnik.»
«Kao mislilac i pisac Vlačić je svoju misaonu zgradu zidao na luteranskim temeljima. Ali i u tome je bio samostalan i stvaralac. On je mnogo primio od protestantizma, ali još više je protestantizmu dao. Njegov historicizam i njegova međunarodna perspektiva odvajali su ga od uskog i samo njemačkog gledanja i otvarali su protestantizmu nove vidike.»
«Najveću vrijednost Vlačićevom misaonom sistemu daje njegova borba za misao, što je iza svake svoje misli stajao do kraja čitav, sa svojim životom i životnom sudbinom.» (Mijo Mirković, 1960.)
