Uvod
Širenje reformacije Europom tijekom 16. st. nije mimoišlo ni Hrvatsku. Reformacijske ideje u hrvatske krajeve došle su preko susjednih teritorija, Ugarske, Njemačke, Venecije, Kranjske i Koruške, a posebnu ulogu u širenju reformacije imalo je i njemačko plemstvo, činovnici i vojni kadar, koji su na nižoj razini širili Reformacijske ideje. Kako je Hrvatska u 16. st. bila u vrlo teškom položaju, sva snaga bila je usmjerena prema obrani zemlje, a svi istočni pogranični dijelovi Hrvatske bili su okupirani od strane Turaka, tako da su reformacijom ponajviše bili zahvaćeni sjeverni i sjeverozapadni pogranični krajevi, dio Slavonije, Međimurje, Zagorje, Istra i Hrvatsko primorje. Unatoč cijelom nizu istaknutih protestantskih intelektualaca koje su dali naši krajevi, u Hrvatskoj, među narodom, protestantizam nikada nije ostavio dubljega traga.
U ovom poglavlju obrađujemo i neke reformatore iz susjednih zemalja, prvenstveno iz Slovenije i Mađarske, koji su bili izravno povezani s hrvatskim reformatorima ili su djelovali na širenje reformacije u Hrvatskoj.
Reformacija po regijama
Istra
Reformacijski pokret je značajno zahvatio Istru. U 16. st. Istra je podijeljena između Venecije i Austrije. S obzirom na političko stanje i teritorijalnu podijeljenost u Istri, Reformacija se širila iz tri pravca: Venecije, koja je kraće vrijeme bila posebno sklona reformacijskim idejama, Trsta, gdje su posebno bili aktivni njemački trgovci, i Kranjske. Širenju Reformacije u mletačkom dijelu Istre posebno su pridonijela i dva biskupa (pulski biskup G. B. Vergerije i koparski biskup Pietro Paolo Vergerije), koji su otvoreno podupirali duh promjena. U austrijskom dijelu Istre, centar širenja Reformacije bio je Pazin, gdje se Reformacija širi uz prešutnu potporu biskupa Pietra Bonoma. Iako je Reformacija u Istri obilježila društvenu i političku povijest 16. st., te je dala više istaknutih intelektualaca, nije imala dugotrajnijeg uspjeha.
Kvarner i Dalmacija
Jednu od najvećih zasluga za širenje reformacijskih ideja na području Rijeke i Kvarnera ima riječki kapetan Franjo Barbo, koji je u svom kaštelu u Kožljaku (Wachsenstein) napravio pravi reformatorski centar u Istri. Upravo je on zaslužan što se knjige i propagandni materijali širio Rijekom, Kvarnerom pa i Dalmacijom i na taj način dolazio do običnoga puka. Ovako je Pietro Manelfi opisao svoj posjet kaštelu ljeta 1551. g.: “U Kožljaku ima puno luterana s kojima sam ja razgovarao, najviše s gospodar Franjom i njegovim bratom i majkom. U svojoj kući ima mnogo luteranskih i heretičkih knjiga i mnogo Vergererijevih djela i još djela i knjiga fra Balda, luterana koji je kao heretik već mnogo godina zatočen u Veneciji.” Barbo je najvjerojatnije zaštićivao protestantske propovjednike i u Kastvu, koji je držao do 1582. g.
Na Cresu se istaknuo propovjednik fra Baldo Lupetina (1502. – 1556.). Optužen je da u svojim propovijedima iznosi protestantsko učenje, uhićen 1542. i osuđen na doživotnu robiju. Iz dopisa dužda Pietra Landa krčkom providuru Alojziju Pisanu, saznajemo da većina žitelja Krka «slijedi Lutherovu sektu».
Jednu od važnijih uloga u širenju reformacijskih ideja u Dalmaciji imali su riječki trgovci koji su trgujući sa Šibenikom, Trogirom i Dubrovnikom, te na taj način širili protestantski promidžbeni materijal. Jednu od najistaknutijih uloga u reformaciji Dalmacije imao je Rabljanin Markantun de Dominis (1560. – 1624.), splitski nadbiskup i pisac povijesno – teoloških djela s reformističkim prizvukom, koji je zbog svojih proturimskih stavova došao u inkvizicijski zatvor, gdje se razbolio i umro. Posmrtno je osuđen i spaljen na trgu Campo dei Fiori u Rimu.
Slavonija
Osim u Istri i Dalmaciji, protestantizam je imao uspjeha i u Slavoniji. Reformacijske ideje u Slavoniju ponajviše prodiru s područja Međimurja i Mađarske. Unatoč tome što je dio Slavonije bio okupiran od strane Turaka, reformacijske ideje naišle su na plodno tlo među narodom. Jedan od razloga bio je i taj, što pripadnici protestantskog pokreta nisu bili podložni Papi, pa je i osmanska vlast bila naklonjena pripadnicima novoga pokreta po maksimi «neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj».
Jedan od najzaslužnijih protestantskih propovjednika u Slavoniji bio je preobraćeni franjevac, Mihajlo Starin (Mihály Sztárai), koji je u razdoblju od 1544. do 1551. reformirao sveukupno 120 protestantskih crkvenih općina (tj. pridobio veliki broj svećenika i puka za novu vjeru).
Neokupirani dijelovi Slavonije također su bili zahvaćeni reformacijskim idejama. Tu je odlučujuću ulogu odigrao Ivan Zapolja, suparnik Ferdinanda I., ugarsko-hrvatskog kralja, kojega je simpatizirao dio slavonskoga plemstva. Reformacija se u Slavoniji održala oko 150 godina, no, istjerivanjem Turaka, te protuakcijom Hrvatskog sabora i zagrebačkih biskupa gotovo je sasvim iskorijenjena.