Istra—europska regija od srednjeg vijeka do danas

Srednjovjekovni Labin

LABINSKI STATUT

Upravna podjela na mletačku i austrijsku Istru odredila je srednjovjekovnu istarsku povijest. Sve do mira u Campoformiju 1797. godine takva se politička karta Istre neće bitno mijenjati. Prema mletačkoj administrativnoj podjeli naselja Labin je bio uvršten u trgovišta (terre) što označuje mjesto opasano zidinama na čelu s podestatom. Sam grad Labin smjestio se na brežuljku 320 metara nadmorske visine i opasan je zidinama u 16. stoljeću. Labinski statut datira iz 1341. i na snazi je sve do pada Mletačke Republike 1797. Važnost Statuta, pravnog temelja društva i svjedoka razvoja grada, vidljiva je i danas jer se Dan Grada Labina slavi 17. kolovoza— danu njegova nastanka.

“Istria―mea dulcissima patria”

ISTRA MOJA NAJSLAĐA DOMOVINA

Matija Vlačić (Franković) Ilirik rođen je u Labinu 3. ožujka 1520. od oca Andrije Frankovića (Vlačića) i majke Jakovice iz obitelji Luciani. Uz pomoć ujninog brata Balda Lupetine započelo je njegovo sveučilišno školovanje. Njegova obitelj nosila je i prezime Franković, kojim se Matija služio na svojim početnim europskim putovanjima. Oženio se 1545. godine, a na vjenčanju mu je bio i sam Martin Luther. S prvom suprugom imao je dvanaestoro djece. Nakon smrti prve supruge, 1564. iznova se ženi te iz tog braka dobiva još šestero djece. Uz pomoć svojih vjernih prijatelja sklonište za sebe i svoju brojnu obitelj pronašao je u ženskom samostanu u Frankfurtu. Zbog bolesti i drugih nevolja umire u ožujku 1575. godine u Frankfurtu na Majni. Vlačić je govoreći i prisjećajući se zavičaja uvijek koristio izraz Istria mea dulcissima patria. Danas se smatra da je tim izrazom samo potvrdio toplinu i ljubav koju je nosio prema svom rodnom zavičaju.

Europsko obrazovanje Matije Vlačića

MAGISTERIJ SLOBODNIH UMIJEĆA

Sa šesnaest godina odlazi na studij u Veneciju, gdje stječe znanje kod profesora klasičnih jezika Giambattiste Cipellija. Nakon tri godine, na nagovor fra Balda Lupetine, odlazi na studij u Njemačku. U Njemačkoj se zaustavlja u Augsburgu, Baselu te na koncu 1540. dolazi u Tübingen. Uz potporu tibingenškog profesora hebrejskog jezika Istranina Matije Grpca prelazi 1541. godine na tadašnje vodeće protestantsko sveučilište u Wittenbergu. Tu upoznaje Martina Luthera. Postaje njegov sljedbenik i štićenik. Pod mentorstvom njemačkog reformatora Philipa Melanchthona stječe u Wittenbergu magisterij slobodnih umijeća 1544. godine i postaje profesor hebrejskog i grčkog jezika.

Protestantizam u Europi

PODJELA NA PROTESTANTE I KATOLIKE

Reformacija je razorila vjersko jedinstvo kršćana i podijelila europski kršćanski zapadni svijet na protestante i katolike. Reformatori su imali za cilj na temelju Biblije očistiti vjeru od svih praznovjernih predodžbi, sumnjivih običaja, trgovine oprosta. Međutim, od jednog proglasa, 95 teza objavljenih 1517. od strane Luthera u Wittenbergu, nastale su tisuće drugih, a od jedne Crkve mnoge crkve od kojih je svaka tvrdila da je prava. Prodor luteranskih ideja u Istru omogućio je dolazak trgovaca iz srednje Europe, koji su uz svoju robu u Veneciji, preko Pazina i Trsta prenosili i reformno sjeme. Osim trgovačkim vezama, reformacija se Istrom širila i zahvaljujući propovijedima i spisima crkvenih ljudi koji su u doticaj s luteranstvom došli u Njemačkoj i sjevernoj Italiji.

Velikan europske misli 16. stoljeća

ŠIRENJE LUTHEROVA UČENJA

Kao profesor teologije, grčkog i hebrejskog jezika posvetio je cijeli život predavanju, širenju i obrani onoga što je smatrao izvornim Lutherovim učenjem. Smatrao je da je za razvoj i širenje reformacije potrebno sustavno sveučilišno obrazovanje. Živio je i radio u mnogim europskim gradovima. U Magdeburgu, Jeni, Regensburgu i Strasbourgu intenzivno se bavio znanstvenom i izdavačkom djelatnošću. Gradovi Antwerpen, Frankfurt na Majni, Strasbourg, Mansfeld, Berlin i Basel bili su samo usputne stanice njegova rada i djelovanja. Napisao je 200-injak knjiga, spisa. Neki su još i neobjavljeni.

Začetnik europske teološke i filozofske hermeneutike

JEDAN OD NAJPLODNIJIH PROTESTANTSKIH PISACA

Svestrano obrazovan, vrstan teolog, lozof, povjesničar, lingvist, geograf i enciklopedist, jedan je od najplodnijih protestantskih pisaca. U svojoj potrazi za istinom razvija temeljnu značajku hermeneutičke metode koja se sastoji od samostalnog promišljanja i interpretacije teksta. U uputama kako čitati svetopisamski tekst naglašava posebnu važnost skopa u razumijevanju i objašnjenju teksta: „Kad dakle pristupiš čitanju neke knjige, odmah u početku nastoj, koliko je to moguće, potpuno i istinito uočiti skop, svrhu i namjeru čitave te knjige, što je kao glava ili lice njezino.“

Katalog svjedoka istine

DJELO VIŠE PUTA TISKANO

U Magdeburgu Matija Vlačić započinje s pisanjem djela kojim potiče i ohrabruje sljedbenike protestantizma u borbi za istinom koja se prema Vlačiću odvijala na području osobne spoznaje, u primjeni istine u vlastitu življenju i djelovanju. U toj borbi za spoznajom istine Vlačić je slagao katalog svjedoka, kršćanskih mislioca i pisanih dokumenata koji su na tom putu istine bili svjedoci kršćanske povijesti. Katalog svjedoka istine najčitanije je i najviše puta prevođeno i tiskano djelo koje je za Vlačićeva života tiskano dva puta.

Magdeburške centurije

PRVA SUSTAVNA POVIJEST CRKVE

Boraveći u Magdeburgu osam godina (1549.-1557.) razvija golemu publicističku i nakladničku djelatnost i postaje jedan od prvih vođa Protestantske crkve. Tu započinje s pisanjem i objavljivanjem svoje prve sustavne povijesti crkve Ecclesiastica Historia, koju kasnije naziva Magdeburške centurije. U radu knjige okuplja brojne znanstvenike, lologe, teologe, povjesničare, a samu građu podijelio je po stoljećima, tako i djelo ima 13 knjiga odnosno donosi povijesni prikaz kroz 13 stoljeća.

Ključ Svetog pisma

RAZVOJ BIBLIJSKE HERMENEUTIKE

Najopsežnije i najpotpunije Vlačićevo djelo u kojem daje temeljne smjernice razvoju biblijske hermeneutike. Ključ svetog pisma smatra se prvim enciklopedijskim i hermeneutičkim rječnikom Biblije. Vlačić smatra kako za razumijevanje Svetog pisma, nije potrebno crkveno posredovanje već dobra klasična izobrazba. U djelu donosi pregled povijesnog razvoja hermeneutike, objašnjava problem biblijskog jezika te utvrđuje kako nije potrebno analizirati samo povijesni problem nastanka pojmova u biblijskom jeziku, već je od važnosti razumijevanje i samog autora biblijskog teksta koji se interpretira.

U početku bijaše Riječ

GLAGOLJAŠKA BAŠTINA

Od vremena pape Inocenta IV. (1248.) glagoljaši imaju dopuštenje glagoljati i držati mise na starocrkvenoslavenskom jeziku. Opismenjavanje se vršilo prepisivanjem, pisanjem i tiskanjem knjiga koje su tada bile izrazito skupe. Jedan od glavnih razloga priklanjanja glagoljaša luteranskim idejama bio je taj što glagoljaši nemaju dovoljno tiskanih knjiga. Glagoljaše su stoga najviše zanimale tiskane knjige, koje su počele stizati preko hrvatskih protestantskih djelatnika iz hrvatske tiskare u Urachu. Protestantizam je na taj način pružio vrijedne prijevode biblijskih tekstova kojima su opismenjavali narod.

Putnik bez granica

SKULPTURA MATIJE VLAČIĆA

Skulptura Matije Vlačića rad je labinskog kipara Mate Čvrljka, veličine od 2.20 metra dočarava dimenziju i značenje Vlačića. Skulptura je postavljena 1968. ispred crkvice sv. Kuzme i Damijana u Labinu. Svojim radom i djelovanjem diljem Europe Matija Vlačić je ostavio trag kao svjedok koji je promišljajući o istini zadužio svjetsku baštinu. U kulturnu povijest Europe ulazi kao veliki erudita i vrhunski teolog protestantizma.

500. obljetnica

VLAČIĆEV PORTRET — rad učenika Srednje škole Mate Blažina iz Labina

Povodom 500. obljetnice rođenja Matije Vlačića ističući vrijednost čuvanja i njegovanja zavičajnog identiteta, te promišljajući o Matiji Vlačiću, njegovu odnosu spram zavičaja i svijeta, svjesni njegove europske dimenzije završavamo mišlju:

„Da li ćemo nekad svi, tj. svi naši krajevi i sva naša sela živjeti u nekoj civilizaciji, koja će nam putem škola, novca, novina i radija izjednačiti jezik, kao što izjednačuje nošnju, je pitanje vrlo daleke budućnosti. Ne vjerujem da će ni onda mati u seljačkim kućama naših rasutih sela i zaselaka misliti da je ljepše da tepa djetetu „lijepa moja ptica“, umjesto „lipi tić moj“ i seljak javljati ženi da „kiša lijeva“ umjesto „daž roni“.

Mate Balota, 1937.

Galerijski pregled izložbe

500 godina Flaciusa